fumigacija (franc. fumigation < kasnolat. fumigatio: dimljenje, kađenje).
1. Proizvođenje dima ili para radi suzbijanja zaraza i gamadi, neugodnih mirisa, te za konzerviranje mesa. Izvorno, to je prastari običaj vezan uglavnom uz vjerske obrede. Nekad se koristila i u liječenju, što je posve napušteno, a još se ponegdje rabi za rastjerivanje kukaca. U konzerviranju mesa obilno se koristi, pošto je meso držano neko vrijeme u soli i salitri.
2. U agronomiji, kemijska sterilizacija tla; zaštitna mjera kojom se u tlu uništava ili smanjuje broj organizama (gljivica, oblića, kukaca) štetnih za kult. biljku. Izvodi se kemijskim spojevima fumigantima, najčešće u stakleničkoj proizvodnji povrća i cvijeća, a rjeđe na otvorenome.